Šta predstavlja izraz Pirova pobeda i kada se koristi?
Pirova pobeda je izraz kojim se označava velika pobeda sa prevelikom cenom. Ime je dobila po vojskovodji Piru čija je armija pretrpela velike gubitke uprkos pobedama nad Rimljanima u bitkama kod Herakleje 280. p. n. e. i Askula 279. p. n. e. Posle ovih bitaka Pir je izjavio: „Još jedna ovakva pobeda i vratiću se u Epir bez ijednog vojnika“.
Pirova pobeda se upotrebljava kad se želi istaći da je neko ostvario cilj koji je želeo, ali je za to platio visoku cenu i umesto sreće zbog postignutog uspeha, preovlađuje nezadovoljstvo.
Ovaj izraz možete koristiti skoro u svim životnim situacijama, počev od sporta pa sve do poslovnih uspeha, ali ono što je zajednički imenitelj ovakve pobede je činjenica da se pobednici više osećaju kao gubitnici i da su im osećanja veoma pomešana.
Ukoliko niste sigurni kakva su to osećanja, pronadjite bilo kog strastvenog Zvezdaša, bez obzira da li prati fudbal ili košarku, i pitajte ga kako se oseća ovih dana? Ako pričamo o fudbalskom klubu, Crvena Zvezda je ove godine ostvarila odlične rezultate. Plasirala se u Ligu šampiona i to drugi put zaredom, završila polusezonu sa izvanrednih 11 bodova viška od drugoplasiranog večitog rivala, Partizana. Medjutim, retko koji Zvezdaš je ushićen i srećan.
Crvena Zvezda je ostala bez trenera Vladan Milojevića, koji je zaslužan za sve gore navedene uspehe u poslednje dve i po godine, otkako je na klupi. Zašto je onda otišao? Ako mene pitate, morao je da ode i uradio je to na najbolji mogući način, gospodski, liderski, ostavljajući nasledniku 11 bodova prednosti i dovoljno vremena da se prilagodi novonastaloj situaciji. Nažalost, Miloje je preuzeo odgovornost za sve: igrače, stručni štab, upravu. Preuzeo je odgovornost za sve promašaje u dovodjenju pojačanja iz inostranstva, jer nijedan od njih ne zaslužuje da nosi Zvezdin grb na grudima ili, kako to kažu u fudbalu, „ne pravi razliku na terenu“. Logično bi bilo da i oni kojima u opisu radnog mesta stoji da su zaduženi za dovodjenje igrača preuzmu odgovornost, no to nije bio slučaj. Ovo što se desilo ove godine sa Crvenom Zvezdom je tipičan primer čuvenog stiha pesme „Godinama“, autora Dina Merlina : „Nije sreća para puna vreća, to znaju oni što je imaju…“
O čemu se radi? Naime, Crvena Zvezda je zbog prošlogodišnjeg učešća u Ligi Šampiona znatno poboljšala svoju materijalnu situaciju. Para ima više nego ikada, sve obaveze prema igračima se izmiruju na vreme, dovedena su pojačanja iz inostranstva, ali je igra tima znatno ispod prošlogodišnjih igara, posebno u najelitnijem takmičenju. Zvezda je izgubila dušu. Izgubila je kada su je napustili igrači koji, da se razumemo, nisu nikakva klasa, verovatno su slabijeg kvaliteta od postojećih, sigurno manje tržišne vrednosti, ali su veliki Zvezdaši, odrastali na tribinama Severa i ponikli u Crvenoj Zvezdi. Oni su imali ono Sinekovo „Zašto“, o čemu sam već pisao u jednom od tekstova. Vratili su se u klub da, kako su rekli, ostave trag i vrate Zvezdu na puteve stare slave. Oni su duboko verovali u to, svi do jednog. A kada ljudi imaju ista verovanja, dešava se nešto fenomenalno. Poverenje izmedju njih raste, a tada su spremni da reskiraju, izadju iz zone komfora i eksperimentišu, jednom rečju, da daju svoj maksimum. Hrabrost postaje njihov zaštitni znak, a s obzirom da sreća prati hrabre, uspeh je neminovan. Nažalost, Miloje je dozvolio da sve ovo što sam opisao nestane i zato je morao da preuzme odgovornost i ode.
Otišao je Miloje, a došao Dejan Stanković. Uprava Crvene Zvezde sastavljena od „starih lisaca“ povukla je po njih najbolji potez. Dovela je čoveka koji i te kako ima svoje „Zašto“ i to je pokazao prilikom prvog obraćanja novinarima. Taj entuzijazam i želja, iskrenost i emocije koje je toga dana pokazao osvedočeni Zvezdaš, novi trener Dejan Stanković, nisu nijednog navijača ostavile ravnodušnim. Razočaranje je zamenila nada, a najveći dobitnik je uprava, koja je sebi produžila život. Dejan Stanković osim svog „Zašto“ nema ništa drugo. Nema nikakvo trenersko iskustvo, što bi i mogao da kompenzuje da su mu u timu ostali oni koji dele sa njim iste vrednosti. Pred njim su dva puta: da pokuša da nastavi Milojevim putem sa onim što ima i nada se da mu je nasledjena bodovna prednost dovoljna ili da reskira i osloni se na mlade i neiskusne snage, kojima motivacije i inspiracije ne nedostaje. Hrabrosti ima, dokazao je to preuzimanjem velikog tima, ostaje nam samo da se nadamo da ga sreća neće izdati.
Mnogo puta sam video ovakve situacije, ne samo u sportu već i u poslu, a moram da priznam i osetio ih na svojoj koži. Onaj osećaj kada imate nikada bolje rezultate, ali vam nešto fali i postoji neki čudan osećaj u stomaku. Često je put kojim smo došli do cilja mnogo bitniji od samog cilja. Mnogo nam je bitnije sa kim smo putovali, kako smo do cilja došli, negoli da li smo cilj ostvarili. Objašnjenje za ovu pojavu najbolje je dao Aristotel:
„Čovek je „po prirodi”, odnosno po svom izvornom ustrojstvu, koje ga razlikuje od ostalih prirodnih vrsta, biće koje sopstvenu ljudskost može realizovati samo u zajednici s drugim ljudima“.
Ovo je još jedna potvrda Sinekove tvrdnje da nijedan lider na svetu nije odgovoran za rezultate, već za ljude koji su odgovorni za rezultate. Lideri su ti koji trasiraju put do cilja, a sama činjenica da su doveli ljude do cilja ne znači uvek da su uspeli. Setite se vojskovodje Pira sa početka priče.
Kada lideri u ovoj misiji ne uspeju, dešava se da ih ljudi koje su vodili napuste. I verujte mi na reč, novac nije presudan, nije čak ni u prva tri razloga kod donošenja odluke. On je samo izgovor za onoga ko je doneo odluku prema sebi, a prevashodno prema svojoj okolini. Pitate se kako mogu to da tvrdim?
Kada budete doživeli da vam saradnike vrbuju, bez vašeg znanja i pristanka, nude im pozicije i benefite, a u razgovoru sa njima ne stignu ni do momenta iznošenja ponude, već ljubazno budu odbijeni, verovaćete mi na reč. Dug je put do ovog stadijuma liderstva. U njemu leži sva lepota i satisfakcija posla kojim se bavimo i veća je nagrada za lidera od ostvarenja bilo kog zacrtanog cilja, a opisuje ga samo jedna reč – POVERENjE.
Dragi moji saradnici, ovaj tekst sam posvetio vama. Hvala vam na ukazanom poverenju. Neću ga nikada izneveriti.
Milane, lepa analiza Zvezdine sezone i mnogi bi se slozili sa njom, bez sumnje. Samo, da je iskoriscen penal u Pireju i da je Zvezda prosla dalje, da li bi bila neuspesna? Da li bi Miloje otisao, da li bi pricali o tome da on vise nema ono „zasto“?
A ako, price radi, okrenemo situaciju pa malo pazljivije pogledamo prvu utakmicu u Beogradu gde neki „zli jezici“ tvrde da su se bekovi Olimpijakosa pomerali da bi Zvezda postigla golove, do kog bi zakljucka dosli?
A recimo, kada bi analizirali utakmicu u Pireju, da li bi nam bilo sumnjivo sto je „dosla“ iz 1 u 2, sto je uveden igrac nekoliko minuta pre kraja, koji je napravio onaj cudan i nepotreban pokret rukom i time presudio Zvezdi sto se Evrope tice? Mozda i ne bi, mozda je sve to normalno, mozda je u pitanju losa sreca, mozda stvarno nije bilo sudjeno…
Samo sta ako je neko na kladionici „digao“ ozbiljnu kolicinu novca odigravsi, gle cuda, iz 1 u 2 i to nakon, cini mi se 8 uzastopnih poraza Olimpijakosa u LS, kada je kvota najveca?
Sta ako pustimo masti na volju, pa zamislimo da su se klubovi dogovorili da jedan prodje dalje a drugi lepo zaradi od poraza?
Mozda bi mogli da zamislimo da se Miloje nije slozio sa tim i otisao, doneo licnu odluku da ne bude deo cele te price i tako sacuva svoj integritet… ali, opet, moguce je da je to samo masta i teorija zavere.
Da se vratimo na saradnike, slozio bih se sa tvrdnjom da je lider odgovoran za ljude a ne za rezultate ali da li ste vi, Milane, stvarno takav lider?
Koliko uopste poznajete svoje saradnike? Sta realno znate o njima? Da li bolje poznajete svoje sefove ili ljude kojima ste lider?
Da li ponude koje su dobili odbijaju zato sto ne zele da izadju iz „zone komfora“ ili zato sto veruju u Vas kao lidera, vasu viziju?
Da li Vi, kao lider, imate viziju ili samo prenosite vizije svojih sefova?
Da li vasi saradnici imaju veliku fluktuaciju ljudi ili imaju i oni stabilne timove koji rade godinama?
Ako imaju cija je odgovornost, da li ste njih preneli svoj liderski „pelcer“ pa ljudi od njih ne zele da odu nego ljubazno odbiju ponude pre iznosenja?
Mada, nije mi bas jasno kako saradnici odbiju ponude pre iznosenja a vrbuju ih nudeci im pozicije i benefite? Ako nisu stigli do iznosenja ponude, kako znaju sta im je ponudjeno?
Mozda sam ja previse radoznao, ne zamerite, ali zanima me pa zato pitam
Ono sa čime svakako mogu da se složim je da ste na osnovu broja postavljenih pitanja jako radoznali. Dobra stvar je što su uglavnom zatvorena pitanja tako da na njih mogu odgovoriti sa da ili ne ali to neće zadovoljiti vašuv radoznalost. Nadam se da, ako se bavite prodajom, svojim korosnicima ne postavljete ovoliki broj zatvorenih pitanja 😁 A sada šalu na stranu, zamislite da sam mnogo pre revanša u Atini, pre poraza od Bajerna znao za stanje u svlačionici, da me odlazak Marina koji se upravo dogodio apsolutno nije iznenadio. Rezultat u revanšu u Atini nema, nikakve veze sa onim što sam pisao, sve i da je Zvezda prošla dalje. Ono što sam naučio da ni jedan rat nije izgubljen zbog jedne bitke, ponekada je čak potrebno da izaberete bitke koje ćete izgubiti da bi ste dobili rat. Na pitanje koliko dobro poznajem svoje saradnike, odgovor je da dovoljno poznajem sve njihove snage i koristim ih svaki put kada su mi potrebne, što je poprilično merljivo na osnovu rezultata koji postižu. Što se tiče zone komfora, moji saradnici, mislim na one najbliže nemaju taj komfor da smeju da ne izlaze iz zone komfora. Kako to znam? Tako što su uglavnom sve inicijative koje podrazumevaju izlazak iz zone komfora upravo došle od njih samih. Što se tiče vizije, na poziciji na kojoj sam ja bez vizije ne možete se zadržati ni godinu dana. Na ovim pozicijama vi idete sa svojom vizijom kod šefova da vam oni odobre da je sprovedete u delo a ne obrnuto. Ukoliko vaši saradnici ne veruju u vašu viziju ona se neće ni ostvariti. Da li veruju blanko, ne, ponekad je potrebno vreme da ih ubedite, što je kraće vreme to ste uspešniji. Ponuda koju pominjem, kada sam napisao pre iznošenja iste, mislio sam na novčani aspekt ponude. Zamislite neko razgovara sa vama priča vam o svojoj viziji, mesta gde vas vidi u toj viziji, šta to za vas donosi, a vi se zahvalite i kažete da niste zainteresovani, a da niste ni saslušali koji je finansijski aspekt toga što vam je izneto. Po pravilu finansijski aspekt je poslednja stvar koja se iznosi u pregovorima. Što se stabilnosti timova tiče i fluktuacije ona zavisi od pozicije i divizije u kojoj radite. Što se našeg ritejla tiče on ima izuzetno nisku fluktuaciju u odnosu na industriju čak i začudjujuće jednu od najmanjih u kompaniji, a po istraživanjima zadovoljstva koja se rade na šestomesečnom nivou, naši timovi su najzadovoljniji poslednjih godina u čitavoj kompanije što je takodje presedan za industriju. Nadam se da sam koliko toliko utolio vašu radoznalost. Pozdrav.
Istina, mnogo zatvorenih pitanja, sva sreca sto se ne bavim prodajom. 🙂
Kada je u pitanju Zvezda, kako to mislite da nije bitno da li je prosla dalje? Rezultati su merilo uspeha u sportu i ja nisam video trenera koji je sacuvao posao tako sto je dobro radio sa igracima, selektirao igrace ponikle u klubu koji bi ostavili i srce i dusu na terenu, pravio dobru atmosferu u svlavionici a nije imao rezultat. To bi vi, koji radite u prodaji, trebalo najbolje da znate.
Suprotne primere, stranaca koji su dolazili za novac, i nikakve veze sa klubom pre toga, nisu imali a istom tom klubu donosili titule, sam video i ne samo u fudbalu.
Ako sam dobro razumeo, slika Telenora kao kompanije je vizija ili deo vizije Vas i vasih saradnika?
Koliko ima istine u tome da Telenor vise nema najkvalitetniju, najbolju mrezu? Kako je do toga doslo, ako je istina?
Kako je moguce da Telenor koji je po neto zaradi na 3.mestu u Srbiji nema dovoljno telefona za prodaju, pre svega mislim na iphone? Nije bilo ni onih satova, kada sam trazio(moja malenkost je 9 godina korisnik Telenora) …
Koliko uticete na organizaciju posla u prodavnicama i koliko je vasa odgovornost ono sto se tamo desava?
Kada su u pitanju saradnici, Sinek kao nacine uticanja na ljudsko ponasanje navodi manipulaciju i inspiraciju(inspiracija je mocnija, kaze on) pa pretpostavljam da vi svoje ljude inspirisete. A sta vas inspirise, mene to zanima.