U poslednje vreme mi je stalno u glavi ovaj stih Djoletove pesme „Eleonora”, ali ovoga puta u kontekstu sadašnje situacije i ove pošasti koja nas je zadesila. Da, svi se slažu da smo ovu oluju sami stvorili u laboratorijskim uslovima. Ipak, pitanje je da li smo mi nju odabrali ili ona nas kao u Balaševićevoj pesmi?
Kako vreme prolazi sve mi se više čini da se „hrast munjama sam nametnuo”, nego da ga je „grom sam odabrao”. Kako bilo, oluja je i dalje tu, ali ni ova kao nijedna do sad nije večna, prestaće ranije ili kasnije, a za njom će ostati pustoš ili ipak neće. Šta će posle oluje ostati isključivo zavisi od nas samih.
Kada sam počinjao karijeru kao menadžer nikada mi nije bilo jasno kada se neko iz Top Menadžmenta pojavi pred nama, prezentuje pojedine izazove (narodski rečeno probleme) i kaže kako su ti izazovi u stvari nove šanse za razvoj i napredak. Uvek bih pomislio da su “opportunity” i „challenge“ druga, finija reč za problem. Kasnije sam shvatio da način na koji posmatrate i nazivate izazove upravo razlikuje šampione od prosečnih, posvećene od neposvećenih.
Da li je ovo primenljivo i na koronu ? Da li se i ona može posmatrati kao “opportunity”-prilika? Iz trenutne perspektive pisanja ovog teksta na jednoj od najlepših plaža Mediterana, Oludeniz u Turskoj, uz šum talasa i prelep pogled u tirkizno more, apsolutno se može posmatrati na ovaj način. Da nije bilo nesretne korone verovatno ne bih sebi mogao da priuštim ovakvo letovanje.
U stilu narodne poslovice: „Dok nekima ne smrkne, drugima ne može da svane” :-). A da li se mojim domaćinima „smrknulo” kao i svima ostalima? Pa definitivno da nije, s obzirom da su uspeli da organizuju kakvu – takvu sezonu uprkos koroni. Po tome se oni razlikuju od drugih i to je razlog što se svaki put kada dodjem u ovu prelepu zemlju tako i osećam. I nemojte da pomislite da naši domaćini ignorišu koronu, naprotiv, izuzetno su disciplinovani, posvećeni i preuzeli su sve moguće mere kako bi zaštitili svoje malobrojne goste.
Što bi pomalo ekcentrični umetnik, Antonije Pušić, poznatiji kao Rambo Amadeus, skoro izjavio u jednoj emisiji – još jedna od podmetnutih poslovica našem narodu. Ne mora nikome da se smrke da bi nekima svanulo, sve je stvar ličnog izbora.
Jako je bilo interesantno izlaganje ovog izuzetno inteligentnog umetnika u toj emisiji. Izmedju ostalog je komentarisao i čuvenu poslovicu: „Veži konja gde ti gazda kaže, pa makar crkli i konj i gazda”. Nama se stalno nameće mišljenje da mi Srbi moramo da imamo Vodju (onog koji će nam reći gde da vežemo konja). Ja se sa ovim apsolutno ne slažem, a u prilog tome ide činjenica da skoro nijedan viđeniji Srbin nije nastao i delao u sistemima gde je mišljenje vodje najcenjenije i jedino ispravno. Da li su Tesla, Pupin i ostali bili opterećeni vođama?
Jedna od najvećih vrednosti koju može da vam pruži rad u internacionalnim kompanijama je snaga i moć različitosti, kako u zaposlenima, tako i u njihovim mišljenjima. Da mi je neko samo pre par godina pričao da će mi jedan od najboljih saradnika i kolega biti Pakistanac, rekao bih mu da nije normalan. I da, gospodo „Velikosrbi”, moraću da vas razočaram – niti smo najpametniji, niti najbolji, niti smo nebeski narod. Jesmo izuzetno kreativni, promoćurni i najbolje funkcionišemo u sistemima gde se Vaš glas i mišljenje podjednako cene kao i mišljenja drugih. I ja sam zbog toga jako ponosan na nas.
Upravo je sve ovo što sam naveo nešto što pokušavam da postavim kao sistem rada u svom timu. I ne samo to, naš “mindset” mora biti postavljen tako da u izazovima tražimo prilike, da u činjenici da je nešto iz opravdanih razloga nemoguće, pokušamo da postavimo sebi pitanje kako je moguće i onda to izvesti uprkos svemu.
Tako smo i krenuli u nikada izazovniji juli mesec. Što bi naš narod rekao „nikad ne reci nikad”, tako ja rekoh za april mesec da je nikada gori u moji karijeri. E pa, juli me je demantovao i dokazao da i od goreg ima gore. Ipak za razliku od aprila, mi smo u julu bili pametniji za jedno iskustvo više, ali smo zbog relaksiranih mera iz prethodnog perioda bili zdravstveno pogođeniji. Tako ranjivi, logično je bilo da odustanemo i prepustimo se strahu koji nas je sve obuzeo. Ne mogu da kažem da do mene nisu doprele poruke od strane saradnika da je nemoguće raditi u ovakvim uslovima. Sada im javno priznajem da su svi argumenti bili na svom mestu. Ipak, nešto u stomaku mi je govorilo da je ovo taj trenutak kada šampioni dokazuju zbog čega su na tronu i po čemu se razlikuju od ostalih. Dogovorili smo se da zbijemo redove i pokušamo nemoguće. Ovo vam je onaj dobro poznat trenutak „ili pukovnik ili pokojnik”, trenutak kada će lider povući tim da ga prati ili će ostati usamljen i ostavljen od strane svih. Da bi ovako nešto izveo potrebno je da lider ima integritet, ali ponekad ni to nije dovoljno. Ne samo da je moj tim ispratio iscrpljujući ritam, već je u pomenutom mesecu uspeo da napravi čak tri rekorda u pojedinim kategorijama koje pratimo. Dva od tri su rekordi svih vremena, dok je jedan najbolji rezultat ove godine. Kako?
Pa, bila je to paklena nedelja- nedelja kada su lideri morali da plate cenu liderstva. Ne, nisu svi uspeli. Velika većina jeste, a oni koji nisu, naučiće, nadam se, ozbiljne lekcije. U ovom slučaju bio je bitan momentum. To što su trenutno izuzetni neće im popraviti opšti utisak, osim ako su iz navedenog nešto naučili. I tu se pojavljuje još jedna narodna poslovica koja ovoga puta nije podmetnuta 🙂 i potpuno je istinita: „Na muci se poznaju junaci”. To bi vam bilo isto kao kada biste u finalu Lige šampione izgubili trofej, a posle osvojili domaći kup. Ne biva. 🙂
Ipak, moj tim nije običan tim, ovo je tim sa znanjem Leonela Mesija, karakterom Zlatana Ibrahimovića i upornošću Kristijana Ronalda. Da, MI nismo VI. MI smo najbolji ritejl tim u regionu i ovaj post kao i čitav blog je posvećen upravo ovom timu. I zato sada, u trenutku kada bezbrižno sedim na terasi bara pomenute plaže, ispijam ledeno Bomonti pivo, pišem ovaj tekst znajući koga sam ostavio kod kuće – tim izuzetno posvećenih i požrtvovanih ljudi, za koje je samo nebo granica. Hvala vam što se na 1500 km od vas ovako osećam.
Živeo ritej!
P.S. Za one koji ne znaju kakav je karakter Zlatana Ibrahimovića, video u nastavku govori više od hiljadu reči:
Izuzetno dobar, poucan i ohrabrujuci tekst. Bravo 👏🏽