…I te sam noći preplivao Dunav,
dubok i strašan.
Oprosti velika reko,
al ja sam morao preko!
Upravo su me stihovi Djordja Balaševića inspirisali da obradim temu koja muči sve one koji su noćima gledali opijeni u drugu stranu obale i razmišljali o tome, kada će preplivati reku i preći na drugu stranu, stranu namenjenu liderima. Što su više čekali, to im se reka činila dubljom i nemirnijom, što su više bezuspešno pokušavali, to su sve teže ponovo ulazili u vodu. Na posletku, našli su se konačno na drugoj strani reke, postali su lideri (ili bar misle da jesu) i pred njima je sva lepota i glamur druge strane obale. Da li je baš tako?
Pa i nije. Prvo razočaranje koje će ih zadesiti je trenutak kada shvate da ta obala izbliza nije ni malo graciozna kao što izgleda izdaleka, sa one druge strane na kojoj su bili. Drugo razočaranje će uslediti kada shvate da postoje kolege koje smatraju da im možda i nije mesto na ovoj strani reke. Poslednje će uslediti kada shvate da postoje ljudi koji ih svesno ili nesvesno vuku nazad u reku, prema obali odakle su došli, uz mogućnost da se čak i udave.
Ukoliko su sve ovo što sam naveo doživeli, postoji velika šansa da će jednog dana postati lideri. Jer kao što smo u ranijim postovima apsolvirali liderstvo nema nikakve veze sa formalnom pozicijom, a u ovoj našoj metafori sa stranom obale na kojoj se nalazite.
Da budem malo precizniji, razgovarao sam sa mnogim kolegama koji su dobili prvu lidersku poziciju ili napredovali u liderskoj hijerarhiji i ono što je zajedničko za njih sve, uključujući i moje lično iskustvo, je činjenica da su tek u trenutku kada su dobili formalnu poziciju, nakon prvih mesec dana, shvatili koliko u stvari nisu spremni za istu. Ovo posebno važi za one koji su po prvi put postali odgovorni za ljude, ljude koji su pak odgovorni za rezultate – po Sineku.
Ne verujete mi? Ukoliko ste u ovom trenutku na liderskoj poziciji duže od godinu dana zamolio bih vas da uradite jedan eksperiment.
U čemu se on ogleda? Pronadjite prezentaciju sa kojom ste osvojili formalnu poziciju, otvorite je, dobro je pogledajte i podelite sa mnom ili svojim liderom kako vam se ona čini iz sadašnje perspektive. Ukoliko i dalje stojite iza svega što u njoj piše i izgleda vam najbolje moguće, to vam je prvi, siguran znak da se niste pomakli u svom razvoju ni milimetar. Što se mojih prezentacija tiče, danas kada ih gledam, ne mogu da se načudim kako sam tako nešto mogao uopšte da prezentujem. 😁
Svi su vas prihvatili kao najbolje moguće rešenje, krenuli da maksimalno rade i saradjuju sa nama, svi vaše zahteve i zadatke ispunjavaju bez pogovora što automatski dovodi do izuzetnih rezultata, svi vam se dive i pitaju, gde ste bili do sad, ma jednom rečju postali ste zvezda u usponu. Prelep san, a kada se probudite, shvatite da ste u stvari jako nesigurni, da ne vladate situacijom i u najmanju ruku ste zbunjeni. Ne znate da li vas više zbunjuju oni koji vam šapuću, podržavaju i tapšu vas po ramenu ili oni koji vas ignorišu. Svesni ste da šaptači nemaju časne namere, ali vas makar podržavaju, a ovi koji vas ignorišu vas baš nerviraju i sve bi ste ih ispratili. U stvari, postavili bi ste novi tim iz temelja, vi ih birali, zaposlili i naravno da ćete njima upravljati kako vi hoćete i da će svirati po vašim notama. A šta ćemo sa onim, da se niko ne budi ujutru i kreće na posao sa željom da neko upravlja njim već da ga neko vodi? Šta ćemo sa različitostima o kojima smo pisali u prethodnom blogu koje nedvosmisleno daju rezultat?
Gde pobegoste? 😁
Ono što je glavna karakteristika mladih lidera je manjak strpljenja, a upravo je strpljenje neophodno kako bi se u novom timu izgradilo poverenje koje je pak neophodno za stvaranje timskog duha i postizanje vrhunskih rezultata. Kada razgovaram sa mladim liderima njihov glavni argument je: „ali mi nemamo vremena da budemo strpljivi jer se od nas očekuju rezultati“. U ovom slučaju strpljiv ne znači strpljivo čekati da se stvari same slože, već naprotiv strpljivo slušati svoje kolege, posmatrati ih, osluškivati ih i postavljati pitanja. Nakon sticanja prave slike, pokušati da svakom pojedinačno pridjete i pružite mu pomoć, jer to je osnovna uloga lidera. Ova pomoć ne znači da ćemo zarad dobre atmosfere preuzeti njihove obaveze, a u slučaju lidera koji rade u prodaji, prodavati za njih i njima istu dodeljivati. Ovo je klopka u koju je skoro svaki lider prodaje ranije ili kasnije upao zarad mira u kući i dobrih rezultata.
Konfučije je davno rekao jednu životnu istinu: Daj čoveku jednu ribu, i nahranićeš ga jedan dan, a nauči ga da peca, nahranićeš ga za ceo život…
U slučaju našeg lidera prodaje to bi zvučilo ovako: daj kolegi jednog dana prodaju i biće zadovoljan, daj mu sledeći dan dve i biće zadovoljniji i tako nakon par dana smatraće da ti je to obaveza, a biti jako ljut ako u jednom trenutku prestaneš istu da mu daješ. Ako u timu imaš više kolega i svima daješ prodaju doći ćeš, ranije ili kasnije, u situaciju da nećeš moći ravnomerno da im ih rasporediš i gle čuda, onaj kome si manje dao neće ti biti zahvalan zbog poklona, već ljut zato što si drugome dao više!
Podsetiću još jednom na glavnu ulogu lidera po Sineku: Ni jedan lider na ovom svetu nije odgovoran za rezultate, on je odgovoran za ljude koji su odgovorni za rezultate.
Mnogi lideri takodje žive u zabludi da svoj status lidera mogu poboljšati porodičnim druženjima, zajedničkim izlascima sa kolegama i sl. Daleko od toga da sam protiv druženja sa kolegama sa kojima radite, jer provodeći sa njima više vremena nego sa svojom porodicom, kada oduzmete spavanje, verovatno ćete doći do istih interesovanja. Ovo je mač sa dve oštrice i nikako ne može da služi učvršćivanju vaše liderske pozicije već naprotiv, ako niste profesionac slabljenju iste. Šta ćemo sa kolegama koji ne žele da se druže sa vama, jesu li u startu u podredjenijoj poziciji? Ono što nikada ne možete biti sigurni je, koji su motivi druženja druge strane, sve i da su vaši najčistiji mogući. Ovo ne važi za timska druženja van radnog vremena koja su i poželjna (formalna ili neformalna).
Dakle, ne zaboravite da je zadatak lidera da napravi ambijent u timu u kome članovi dele ista uverenja, vrednosti i agendu (ovde mislim isključivo na poslovna uverenja) i da streme istom cilju. Ukoliko u timu imate člana tima, koji nakon svih napora, nije deo ovoga, budite uvereni da imate kolegu koji radi naporno za nešto u šta ne veruje što jednom rečju zovemo stres. Za razliku od njega, naporan rad na nečemu šta volimo i u šta verujemo nazivamo strast. Kada se to desi raste medjusobno poverenje što je preduslov za eksperimentisanje (bez straha da kroz eksperiment naučimo iz grešaka) i inovaciju. Sve kompanije koje su danas najuspešnije nastale su po upravo opisanom principu vodjene vrhunskim liderima današnjice.
I za kraj, da bi ste postali lider neophodno je da prodjete kroz svojevrsnu tranziciju, neki kroz nju prodju brže, neki drugi sporije, neki nažalost nikada ne prodju.
Istina …
Fantastican tekst. Realan, poučan, kao i svi ostali. Nadam se da ce mnogi lideri procitati ove tekstove, preispitati sebe, i biti voljni i raspolozeni da uce od boljih.
Odlično, sve si bolji i bolji, za mene velika inspiracija, naročito za samopreispitivanje!
Po mom mišljenju, ovaj test može mnogo pomoći u budućem radu svim liderima, najviše u tome što vas uči da prepoznate i zaobiđete zamke i time omogućava brži i kvalitetniji rast i razvoj. Sjajno!
He he, moja prva prezentacija, brrrrrrrr ne mogu da gledam ovaj masakar😁.Cak si me podsetio na prvu i sve ostale obale sa kojih sam kretao na drugu stranu i shvatio da nikada ih ne treba zaboraviti jer se na njima nalazi drugi neko koji se oseca isto kao ja nekada….
Odlican tekst! Iskren i tacan, slazem se u potpunosti.
Bolji od prethodnog.
„Liderstvo i učenje su neophodni jedno drugom.“ JFK
Meni je najčudniji deo u vođenju tima bio kad sam shvatio nakon nekog vremena da im gotovo više i ne trebam. Sve ljudi sami rade 🙂
Jedno vreme sam uživao, ali sam shvatio da to ne može večno da traje!
To je bilo vreme i da razmislim da se pomerim negde – da bih imao neki svoj lični izazov, a i da bi i njima ostavio prostor za dalji razvoj unutar firme.